BOL NAKON VAĐENJA ZUBA (dolor post extractionem) je, bez sumnje, jedna od najneprijatniijih komplikacija nakon vađenja zuba. Mnogo se radilo na ovom problemu, a radi se i danas. Međutim, još uvijek postoji niz neodgovorenih pitanja i nedefinisanih stavova u vezi s ovom neugodnom pojavom.
Stručni naziv za ovo stanje je alveolitis, a predstavlja poremećaj zarastanja rane nakon vađenja zuba, tj. poremećaj stvaranja krvnog ugruška na mjestu izvađenog zuba.
Iako alveolitis nije veliki problem za stomatologe, za pacijenta je neugodna komplikacija. Karakteriše ga jak bol i velika osjetljivost na najmanju gestikulaciju, izraze lica i termičku stimulaciju. U literaturi je poznat i kao “dry socket”, tj. suha alveola. Njegova učestalost, prema službenim istraživanjima, iznosi 1,2 – 2% slučajeva nakon vađenja zuba.
Većina izvora navodi da se češće javlja nakon vađenja kutnjaka u donjoj vilici, nakon otežanog vađenja i produženog rada u kosti, kao i zbog irigacije rane. Također se češće javlja kod žena.
Klinička slika alveolitisa
Klinička slika alveolitisa sa svim simptomima najčešće se ne opaža u prva dva dana nakon ekstrakcije zuba i javlja se dva do tri dana nakon vađenja. Najupečatljivija promjena je, pored intezivnog bola, odsustvo normalnog koaguluma tj. krvnog ugruška u alveoli u kojoj je bio zub. Alveola je ispunjena ili slabim, sivim ugruškom neprijatnog mirisa ili je potpuno prazna, te je eksponirana kost. Upravo ova činjenica objašnjava zašto je ovo veoma bolna komplikacija. Kako se u zidovima alveole nalaze nervni završeci, ukoliko ne budu pokriveni krvnim ugruškom, biće veoma bolni i na najmanji podražaj. Ono što je najbitnije da pacijenti znaju za alveolitis jeste da on NE predstavlja infekciju.
Alveolitis je u suštini poremećaj u formiranju zdravog koaguluma. Etiologija alveolitisa još uvijek nije u potpunosti poznata. Budući da uzrok alveolitisa nije poznat, ne mogu se poduzeti mjere za sprječavanje njegovog nastanka. Prilikom vađenja zuba, zub uvijek treba ukloniti sa što manjom traumom kosti i okolnih mekih tkiva. Tada se smanjuje mogućnost poremećaja krvarenja (koje je neophodno za formiranje normalnog koaguluma), jer se većina teorija oslanja na činjenicu da je ovaj problem uzrok alveolitisa. Postoje neke teorije o poremećajima cirkulacije u alveolama, ali nijedna od teorija nije u potpunosti potvrđena
Kako spriječiti alveolitis?
Neophodno je da stomatolog, poslije vađenja zuba, sačeka da se alveola ispuni krvlju, a ne pljuvačkom. Ako je aveola suva neophodno je isprovocirati krvarenje. Kao što je već rečeno, alveolitis predstavlja poremećaj organizma da stvori u datom trenutku normalan koagulum. Alveola je ispunjena raspadnutim i rastresitim koagulumom, koji je prljavo sive boje, neprijatnog mirisa i koji se vrlo lako kida pincetom (alveolitis exudativa), mada alveola može da bude i potpuno prazna (alveolitis sicca). Sve intervencije koje se rade u smislu liječenja alveolitisa, a to su uklanjanje “lošeg” koaguluma, ispiranje alveole, provociranje krvarenja (zarad stvaranja novog koaguluma) kao i postavljanje medikamenata, rade se uz upotrebu lokalne anestezije.
Prije postavljanja dijagnoze alveolitisa ponekad je potrebno napraviti rendgen snimak alveole da bi se isključilo prisustvo zaostalog korijena, stranog tijela ili koštanog sekvestra. Iako alveolitis sam po sebi ne izaziva neke ozbiljnije komplikacije, bol, zbog svog intenziteta, uveliko ometa svakodnevne aktivnosti pacijenta, pa ga je potrebno liječiti.
Cilj liječenja alveolitisa
Cilj terapije alveolitisa je formiranje vitalnog, elastičnog i kompaktnog koaguluma koji treba u potpunosti da ispunjava ranu i smanji neprijatan bol pacijentu. To se postiže uklanjanjem dijelova raspadnutog koaguluma iz alveole kiretom, isprovocira se krvarenje sa koštane površine alveole. Rana se ispira mlakim fiziološkim rastvorom, a u alveolu se aplikuje neko medikamentno sredstvo koje će smanjiti ili suzbiti bol, obično neki medikament koji se resorbuje (na primer Alvogyl) ili jodoform – traka nakvašena rastvorom Chlumskog. Dobri rezultati postižu se i primjenom infracrvenih zraka (soluks lampa) 3 do 5 dana, u trajanju 10 do 15 min.
dr stom. spec. oralne hirurgije Svetlana Mlađenović